faraonn tumnopoteh

......moje cipele
me čekaju
i sanjaju budjenje
zaspale sjenke
od čovjeka
...moje stope u snijegu su ostale
i vode me da me ne vrate
a ti
prijatelju ili
brate
moraćete sami da vrata
otvarate...

...neka me večeras

ovdje samog

kad eto

nema ništa što

opominje na nesamost

 

odbir vrela i nevidjela

nije po ukusu šume

ali pišem ja

ja i stvaram svoju

šumu

i neću dozvoliti

niko da me rastavi

od moga šumarstva

osim

ako me šuma

neće...

...zašto idem tamo

gdje neću stići

vjetre ne izdaj me

ne odduvaj polen

sa puta koji zeli

cvijece da rasadi

da podje i ne vrati se

sebi

onako kako se vraća

ratnik

sa svojih nezavršenih

ratova

 

neću ili ne mogu

gubitke svoje

da slave drugi gubitnici

ove poklanjam svojoj slici

i prilici

...kako da cutim

i da cutanjem sebi

ne smetam

kako da vidim u boljem 

svijetlu

puteve i vrijeme polaska

 

odlazi mi svakodnevno pogled

nebesima

dalje od kule-Vavilona

ne plase me bivanja

plase me nebivanja

i molitve sestrine

da se i meni jednom pogled

osmjehne

 

Tamo pokraj rijeke

u vrbovlju

cuti slavuj

i kako onda 

ja da zapjevam

... ja znam da nikad ne dodje

nikad ne zove

kako lijepo tako i ono

sto lijepo nije

meni su uvijek ljeta

zime odsanjam kao borovina

a to boru a ni meni

ne smeta

 

malo dalje 

pored obale

dva oblutka

ne mijenjaju ni sebe

a ni obalu

cekaju plime

pa su im iste 

i ljeta i zime

...sklonjen ili posao putem medju obalama lijevo i desno ne mogu nazad nema naprijed je more ili mora-nesanica da li ovako se putuje ili na putu zivot postavla ...da li se ovako sanja a sanjati je nepristojno san je zivot dat za drugog Stvaraoca ja priznajem jednog i njegovu silu volim a sve ostale sile sile me da se nasmijem

...napisi i ostavi

ne pozeli nista osim

svoje 

nastani polja koja 

na tebe lice

tvojim cvijecem cvjetaju

potpuni hlad svako bice

pruza

i nikad nije misao 

od zelje duza

...

ne zavoli nista sto tvoje

nije

potrazi tvoj suncokret

ali tudj biti

ne-smije

 

...ako si u bolu mocan

ne pjevaj kad bol

prodje

pruzi ruku ako ti 

i neprijatelj dodje

..ne posustani...

 

...po polju cvjetanja

nema staza

nema sretanja

nema setanja

po polju tvojem poznacu

kako dobrodoslice

tako bivalista

rijeci neupotrijebljena

i vec umorna

... moje su ruze rasute

cvjetanjem

i necu nikakav razgovor s njima

miris i rijec

nemaju nista isto

osim cvjetanje...

...danonocno igraju se rijeci sa mojim nadama da se prave zaustave i sloze onako kako bih Sudbini prkosio i njenoj pletnji koja se igra po ostrici pristojnog. To kazem jer i ako je meni dodijeljena ,- da nije malo zasjekla u neodmjerenost , kako ledjima tako i emotivnoj odbrani i sklopu mojemu. No malo bih dao volji na volju i otisao po poljima cvijetnim , ma da je svaka setnja zasad previse jer nemam slobodnog prostora za razbibrigu... ...potresno se setas i orlovski mjeris moje korake nekakva djetinja namjero a velika rano mojeg nezadovoljstva sobom sto je tako kako je po-malo vjerujem da vjerovati je isto sto i postojati a neispunjenje nekakav grijeh neispunjenosti ceznje necije Visnji mi je svjedok da nemam ono sto morao bih imati i to uzim za svjedoka cistih namjera kojim zelim i sve to na zelju ostaje pa neka tako miruje i tako ostaje

naidje mi , da mislim stvari nemislece i nikako da okrenem se sebi...naidje mi da zapjevam a pjesma nikako da odvanja u meni ...

 

..ne tjeraj me da pisem

zaspala ruko bezprsta

i zavoli stisak tople ruke

koja ce doci

makar i ne dosla

 

ja sam tu i cekam nesto

kako bih bio siguran

da nijesam krenuo nekud

besciljno

i kad se vratim

nesto novo bi trebalo

da me ceka

pa neka i ne-ceka

 

..tu sam i nemam nista u ruci

osim ruku

za vas

da se samo postidite

zasto nijeste bili na

mom putu

...neostvarena misao je kao rijec 'u grlu' , samo sto misao ostaje a rijec moze oprziti jer je svjetljeca i traje kao sve sto je jako ,-kratko i opako . Misao i rijec su dvije vatre jednog 'nalaganja' jednog drveta suvog -lucevog i samo sretni ga 'ugase' ako ga ugase...nemoc 'ostvarivanja' je u-stvari ljubomorno ne-davanje i zato ne ljutim se kad se pocnem gusiti ali samo ako je to gusenje proizvod sopstvene muke...necu ostati sebi duzan i necu nikad 'unutrasnji revolver' upotrebljavati jer grijeh je svoje snage pravilno ne-gasiti... ..moje su ptice nekakve druge letacice i nikad ne koriste grane i precice moje su ruze crvenije i mirisu duze moji su slavuji neumorni a lugovi njihovi pored svacije su kuce i u slusanju uporni

Molitva jedne ruze,- da je nema ... Niodkud i nikamo kad vjetrovi podju sjeti se da jos nije proljece da jos nije vrijeme cvjetanja da neces sresti cvijece ...Putnice, ako podjes u Spartu." reci tamo uzalud je sve bilo uzalud sam trazio ...reci to samo

...ovdje bih trebao postaviti moje identitete ali ,- hvali mi jedan dobar period zivota koji je u magli prekookenskoj i cekam Brod koji ga nosi ,- kao moj dio sastavni ,ili rastavni ...vidjecemo ??? P.S. pozdravljam jednu Damu , koja me ne ostvlja u ovim ".studenima metafizickim "...

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.